Oslikavanjem murala inkluzije u Bihaću je jučer počela kampanja „Svi smo mi djeca“ o važnosti inkluzije djece s poteškoćama u razvoju u obrazovne i društvene procese
„Mural nosi poruku da sva djeca zaslužuju jednake mogućnosti, jednaka prava na obrazovanje i uključivanje u društvo. To smo prikazali i kroz crteže - s jedne strane je dječak u kolicima koji mašta o stvarima koje bi trebale biti sastavni dio svačijeg djetinjstva - škola, igra, druženje. Na suprotnom zidu je prikazana igra djece. Ova dva zida spojena su porukom #MiDjeca. Želio bih da svako ko prolazi pored ovog murala pomisli na djecu s poteškoćama i razmisli da li svojim stavom stavlja dodatnu poteškoću pred njih,“ izjavio je bihaćki street art umjetnik Anik Dub koji je, zajedno da kolegom Edisom Vojićem i djecom iz bihaćkog Centra za razvoj inkluzivnih praksi i OŠ "Harmani 2" oslikao mural na lokaciji pothodnika Pasarela.
Ovaj događaj označava početak kampanje podizanja svijesti o važnosti uključivanja djece s poteškoćama u obrazovanje i društvenu zajednicu u BiH koju provodi Save the Children. Kampanja pod sloganom Svi smo mi djeca (#MiDjeca) usmjerena je na roditelje djece tipičnog razvoja (djece „bez poteškoća“), donosioce odluka, te širu javnost.  
U fokusu kampanje bit će i pozitivne prakse inkluzije uspostavljene u Unsko-sanskom kantonu: Prije godinu dana su u Bihaću i Cazinu otvoreni Centri za razvoj inkluzivnih praksi – CRIP, uz podršku Save the Children i učešće kantonalnih i lokalnih institucija vlasti.   
„Danas smo ovim događajem pokazali inkluziju na djelu. Djeca sa teškoćama, zajedno sa umjetnicima, prolaznicima i svojim drugarima su oslikali ovu pasarelu kao prvu od mnogih aktivnosti u okviru kampanje Svi smo mi djeca, koju smo pokrenuli s ciljem prevazilaženja predrasuda koje društvo ima prema inkluziji djece sa teškoćama u redovno obrazovanje. Danas smo pokazali pristup fokusiran na mogućnosti djece, a ne na ograničenja,“ – istakao je Denis Šiljak iz organizacije Save the Children.
Svako dijete koje se rodi ima iste potrebe – da raste, da se druži, bude voljeno. Svakom djetetu trebalo bi pružiti jednake šanse kako bi se školovalo i uključilo u društvene procese. 
Da li je tako u praksi? Više od decenije od donošenja zakona koji otvaraju put za inkluziju, djeca s poteškoćama u razvoju i njihove porodice i dalje se u velikoj mjeri susreću s mnogobrojnim preprekama u ostvarivanju prava na obrazovanje i uključivanje u društvo. Razlozi za takvo stanje su višestruki: škole nisu adekvatno opremljene i pripremljene za proces inkluzije, podrška institucija vlasti je minimalna, a u dijelu javnosti još uvijek vladaju velike predrasude prema djeci s poteškoćama u razvoju i njihovim porodicama.