Narodno pozorište je bilo premalo da primi sve one koji su došli da prisustvuju komemoraciji posvećenoj Halidu Bešliću i da se oproste od velikana narodne muzike. Brojni prijatelji, rodbina, kolege sa estradne scene, glumci, režiseri, slikari, predstanici političkog života u BiH - svi oni koji su sarađivali s Bešlićem kroz godine i s kojima je bio prijatelj. Brojne poznate ličnosti iz BiH, regiona i cijelog svijeta prisustvovale su komemoraciji.

Čak i ispred Narodnog pozorišta je sve bilo puno, ljudi su sjedili na platou prateći prenos uživo na video-bimu, htijući da bar na taj način prisustvuju komemoraciji. Na stolicama postavljenim ispred Narodnog pozorišta bili su položeni ljiljani - simbolično, podsjećajući na veliki hit Halida Bešlića "Poljem se širi miris ljiljana".

Minutom šutnje, učenjem fatihe i molitvama je započela komemoracija. Prisutni su se podsjetili životnog puta legendarnog pjevača, odnosno najznačajnijih trenutaka, sa posebnim fokusom na njegove pjesme i njegovu humanitarnost koja je plijenila srca svih. 

Posebno emotivan trenutak dogodio se na samom početku komemoracije u Narodnom pozorištu, kada je Halidova unuka Lamija u svoje i bratovo ime pročitala dirljivo pismo upućeno svom dedi.

"Znamo mi da si poseban, znali smo da te vole ljudi, ali nismo ni bili svjesni koliko njih. Govorio si da sam muzički nadarena, a imam na koga i da budem. Voljeli bi da si još dugo sa nama, fališ nam jako. Deda, ti si naša ljubav, ponos i štit", stoji između ostalog u jako emotivnom pismu Halidovih unuka.

"Halid nije bio samo pjevač, bio je simbol BiH, Sarajeva, našeg duha, prkosa i dobrote. Njegova pjesma bila je most između generacija, naših domova i svijeta, između prošlosti i budućnosti. Sarajevo je izgubilo svog pjevača, svog Halida, ali Halid ostaje među nama u svojim pjesmama", rekao je gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić u svom kratkom obraćanju.

Halid je dokazivao da neki mostovi nikada neće nestati, njegove pjesme ostaće most koji ni rijeke ni sudbine ni vrijeme neće moći odnijeti. Bešlić je oplemenio naše vrijeme, koje će se dijeliti na ono do Halida i poslije njega, rekao je glumac Emir Hadžihafizbegović.

"Testament koji je Halid ostavio je da živimo bez predrasuda jer čovjek koji nema predrasuda je albatros. Znam Halida 44 godine, naučio sam od njega da živim bez predrasuda. Ako imaš predrasudu, život ti je pakao, ako nemaš - život je lijep. Ljudi se dijele na razne kategorije, ali je generalna podjela na realizovane i nerealizovane ljude. To je pitanje duhovne vertikale. Mi danas ispraćamo jednog realizovanog čovjeka koji je posložio sve stvari u svom životu kako treba", kazao je Hadžihafizbegović.

Istakao je da je Halid Bešlić simbol Bosne. Za Halidom ne žali regija, kazao je, nego za njim žale ljudi bivše Jugoslavije. To pokazuje i Halidov uspjeh, koji je bio jednako popularan i u Jugoslaviji i u svim zemljama koje su nastale raspadom Jugoslavije.

"Halid nije mirio ljude u regiji. Ljudi koji su dolazili Halidu na koncerte se nisu ni svađali, te ljude nije trebalo ni miriti", zaključio je Emir Hadžihafizbegović.

Nazif Gljiva, dugogodišnji prijatelj Halida Bešlića, rekao je na komemoraciji da ga dobri ljudi ispraćaju kao nikog do sada.

"Mislim da si ispunio misiju na ovom dunjaluku. Milioni ljudi te vole i pjevaju, tuguju, plaču i opet pjevaju. Možda nisi znao da imaš ovako dobru raju koja te neizmjerno voli, poštuje. Ti si svojom dobrotom to i zaslužio. Budi kao Halid!", naveo je.

Miro Lazović je na samom početku govora kazao da bi najradije ćutao i u tišini evocirao uspomene na susrete i druženja. Bosna i Hercegovina je odlaskom Halida izgubila mnogo, istakao je, koji je svojom pjesmom širio duh tolerancije i razumijevanja. Ono što politika nije uspijevala, uspijevala je njegova pjesma i njegov karakter, istakao je.

"Hvala ti na pjesmama, na emociji, na tome što si bio i ostao čovjek - čovjek za primjer. Neka ti je laka zemlja bosanska", rekao je Lazović.

Osman Džiho je na komemoraciji ispričao kako je Halida upoznao još 1995. godine i kako je počeo nastupati s njim. Podijelio je sa prisutnima anegdotu sa svog prvog nastupa ugovorenog sa Halidom u Jablanici. "On je imao povjerenje u mene prije mog nastupa iako me prije toga nikad u životu nije ni vidio ni čuo", istakao je. 

"On je bio duša, emocija, osjećaj. Glas svoje Bosne koju je najviše volio, bio je glas naroda. Njegove pjesme nisu bile samo hitovi, nego sam život. Danas samo mogu reći da sam završio životnu akademiju Halida Bešlića, koji me naučio da publika nije broj nego srce", emotivno je govorio Džiho.

Prisutnima se obratio i pjevač Haris Džinović. 

"O Halidu Bešliću ne treba puno govoriti. Mnogi i znaju i ne znaju da je Halid bio jako humorističan, bilo je prelijepo provoditi vrijeme s njim i družiti se s njim je bila velika privilegija, a družili smo se od daleke 1975. godine. On je svojim vrlinama, ponašanjem i načinom života odredio da je teško pobrojati njegove dobre strane. Velika zvijezda - a jednostavan. Odličan drug, prijatelj, komšija - a nije sebičan", naglasio je Džinović.

Reditelj Ademir Kenović je govorio o saradnji Halida Bešlića sa filmskim režiserima. 

"Nije meni mjesto u pozorištu, to je za gospodu - govorio je Halid dok smo pripremali jedan projekat. Ova sedmica nam je pokazala da je tvoje mjesto svugdje. Imali smo privilegiju da budeš dio naših života. To je bio čovjek koji je davao nešto posebno svemu što je dotakao. Davao je sebe, novac, energiju, vrijeme, ljubav...", naveo je Kenović i ispričao anegdotu iz Zagreba kada su svatovi molili Halida da im otpjeva par pjesama, a on im je rekao "neću pjevati par pjesama, nego ću vam pjevati do zore".

Enis Bešlagić, glumac i dugogodišnji prijatelj Halida Bešlića, rekao je da je narodska komemoracija bila juče, aludirajući na okupljanja za Halida koja su se događala širom BiH, regije i svijeta kako bi se oprostili sa velikanom narodne muzike. 

"Kad sam došao iz Tešnja, bio sam očaran svim ljudima, ali Halidom najviše jer sam ja bio neki student, a on je znao tada pojesti sa mnom ručak. Ja tek sad gledam i učim ko je bio Halid Bešlić. Nije on samo naš. Nije on sarajevski i bosanski. Njega je Bog poslao na ovu zemlju da donese katarzu. Ja osjećam ogromnu snagu i moć zato što sam vidio sve te emocije djece koja su ganjala dozvole po gradovima da se oda počast Halidu. To su ljudi koji s njim nisu kafu popili. Ja sam želio da ljudi koji su toliko proveli s njim se malo više angažuju, koliko je vremena trebalo tim sarajevskim mangupima da shvate da je Halid umro, da se angažuju da kažu da ne može to tek tako da prođe", naveo je Bešlagić i dobio jak aplauz za svoj govor.

"Nije bilo lako imati širinu Halida Bešlića, jer je išao u sve gradove, a bilo je jako teško živjeti tako jer ti uvijek neko kaže 'što si otišao njima'. Juče se rodila nova porodica, generacija koja je juče pjevala Halidove pjesme uopšte ga ne poznavajući", istakao je. 

"Znajući koliko je volio sina, svoju ženu, unuke, možete biti sretni što ste imali takvog oca i zadovoljni da ga ispraća cijeli svijet. Budite ponosni, nemate vi šta žaliti, neka žale oni što nisu bili dobri s njim dok je bio živ", zaključio je svoj govor Enis Bešlagić.

Elvir Švrakić, generalni direktor TV Hayat, naveo je da je za sve nas Halid bio i ostaće posebnost jednog vremena kojim ćemo moći mjeriti vrijednosti života. Istakao je njegovu inteligenciju, talenat, životno iskustvo. Donosio je sa sobom radost u poslu, druženju, razgovoru. Njegova slava se nikad neće završiti, ostaće primjer jednog vremena. 

Halidov dugogodišnji prijatelj i saradnik Fahrudin Pecikoza ispričao je, obraćajući se direktno porodici, par privatnih anegdota i događaja koje je doživio sa legendarnim pjevačem. Rekao je da je napisao par pjesama za Halida i nije siguran da bi se uopšte čulo za te pjesme da ih on nije otpjevao. Ispričao je da ga je jednom pitao koja je za njega najljepša žena na svijetu, a Halid mu je rekao da je to "ona kojoj vjeruješ".

"Narod je rekao svoje. Za ovom govornicom se ništa novo ne može reći što ljudi već nisu rekli", naveo je Pecikoza. Obratio se njegovom sinu Dini i rekao da je pokazao da je dostojan prezimena Bešlić."Pitao si me kako ćemo mi bez Halida, a ja taj odgovor još uvijek nisam našao, Dino", rekao je kroz suze Pecikoza.

Dino Merlin je posljednji govorio na komemoraciji. Podijelio je sa prisutnima trenutke koji su mu ostali u sjećanju kada je posljednji put vidio Halida Bešlića u bolnici. Kaže, pričao mu je Sidranove i Gljvine fore. Da su se smijali da ne bi plakali. Da prevare bol i smrt. 

"Donio sam mu čokoladu. Mercy. Mercy, Halide. Hvala, Halide", drhtavim glasom je rekao. "Mnogo će vode Bosnom proteći do tad dok se takva duša rodi, gdje god da si, voljen da si", završio je stihovima.

Komemoracija je završena izvođenjem Halidove pjesme "Čardak" i dugim aplauzom. Danas je odata počast čovjeku kojeg smo svi osjećali svojim, čovjeku koji je utkao svoju dušu u svoje pjesme. Hvala - za svu ljepotu, utjehu i naslijeđe koje nam je ostavio.