Likovna i izlagačka umjetnost prošle godine je obilježena tradicionalnim kolonijama i ciklusima velikih imena, ali i novim institucijama te glasovima konceptualne umjetnosti. Pregled njihovog rada počinje od ishodišta - Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu do individualnog izričaja.

Imena umjetnika oduvijek su bila dostojna slave, ali najveće slavlje u likovnom svijetu ove godine bio je jubilej Akademije likovnih umjetnosti. Stubovi za razvoj kulture postavljeni su u najljepšem vremenu i već 50 godina drže standarde. Povodom godišnjice predstavljali su odsjeke, profesore, nastavnike, bivše i sadašnje studente.

“ALU je jedna specijalna institucija i moram reći - kad sam prvi put zakoračila u nju, jako sam se lijepo osjećala. Ostvarila mi je s 20 godina neka moja očekivanja koja su bila poprilično velika”, govori Elma Alić-Šobota.

Zastupljenost autora koji su svoj iskaz gradili na temeljima ishodišta Akademije je velika u svim izložbenim institucijama, a posebno su uporni grafičari koji neprincipijelnom vremenu odgovaraju principom istrajnosti u umijeću štampe. Nova generacija, koju čine Selim Pezić, Amer Hadžić, Denis Haračić i Matei Osenk, aktuelnom kvalitetom brane nekadašnje uzore.

“Na jedan kompleksan niz starih umjetnika starih majstora naših ponedblja da se nadovežemo na to sve - i zaista mi je velika čast da budem dio toga”, kaže Pezić.

Iz tradicije prelazimo u finalnu formu savremenog izričaja - konceptualnost. Kruna tog iskaza su institucije KRAK - Centar za savremenu umjetnost u Bihaću i Galerija Manifesto u Sarajevu. Krakova nagrada Zvono se dodjeljuje autorima koji vizuelni svijet uspješno smještaju u ironiju, oslobađaju identitete, krše konvencionalno i tradicionalno. Manifesto je zastupnik slobodne platforme za umjetnost koja ne podliježe interesu vladajućih elita.

“Ona uvijek afirmira jedan novi pogled, jedan mladi pogled, svjež pogled na savremenu umjetnost, a savremena umjetnost jeste na neki način jedna prizma kroz koju se posmatra, analizira i kritički posmatra društvo”, kaže Irfan Hošić, kustos Galerije KRAK.

“Bavljenje angažiranom umjetnošću, poslije rata u BiH, postalo je neki prirodan slijed”, kaže Adna Muslija, kustosica Galerije Manifesto.

U spoju tradicije i koncepta, ove godine izlagali su i Čedomir Kostović, Šemsa Gavrankapetanović, Adnan Jasika, Muhamed Bajramović, Asim Đelilović. Pored kreativnih interpretacija savremenosti u likovnoj formi, fotografija je u ulozi evociranja prošlosti. Sjećanja bosanskohercegovačkog naroda stala su u dokumentarne perspektive Ivana Hrkaša, Damira Šagolja, Remija Ordana i Milomira Kovačevića Strašnog.

“Kad jednom nekad snimiš, to ti, ipak, da neku distancu, ali kad onda razvijaš u laboratoriji, kad se ponovo slike pojavljuju - one se pojavljuju kao tetovaže i ostaju za cijeli život”, kaže Kovačević

Sve što nas okružuje i što nas je okruživalo ovjekovječeno je umijećem pomenutih. Njihova impresija postaje našom stvarnosti. Te trenutke ne možemo posjedovati - ali je lijepo gledati ih. Zato i služe izložbe.