U organizaciji Savjeta MZ Izačić i podršku Gradske uprave Bihać, obilježena je 28. godišnjica vojne akcije Armije R BiH,  u kojoj su ratne 1995. godine oslobođena naselja Bugar i Čavnik. Ispred spomen ploče, podignute u čast poginulih pripadnika Petoga korpusa, okupili su se učesnici ove operacije i baštinici sjećanja na presudne borbe za slobodu Bihaća i BiH.

Tokom iscrpljujućih borbi u odbrani grada krajem 1994. i početkom 1995.godine, agresorske jedinice, napadajući s tada okupiranih dijelova R Hrvatske uspjele su zauzeti naselje Bugar, pored Bihaća i tako zaprijetiti Čavniku, Maloj Peći, Vikićima i generalno zapadnom dijelu slobodne teritorije Bihaća. Vodile su se tada teške borbe i u Žegaru, Sokocu, na Debeljači, a tadašnja ratna, danas Kantonalna bolnica “dr. Irfan Ljubijankić“ nalazila se svega nekoliko stotina metara od linije fronta. Iako je teška i iscrpljujuća ofanziva na naš grad trajala već mjesec dana, a borbe se vodile širom tadašnjeg bihaćkog okruga, jedinice 5. Korpusa jednostavno su morale poduzeti kontranapade. O tim danima govorio je major Fuad Sadiković, ratni komandant Jurišnog bataljona 502. Viteške brigade.

„Na današnji dan, prije 28 godina, Unsko-sanski kanton i grad Bihać bili su u vrlo teškom okruženju, tako da smo izradili plan akcije da deblokiramo Bihać sa ove zapadne strane i da razbijemo neprijatelja, koji je pritiskao naselja Vikići, Čavnik i Mala Peća. Jedinice 502. Viteške brigade su u silovitom jurišu, oslobodile ovo područje, odbacile opasnost po pomenuta naselja i izašle na državnu granicu. Na žalost u tim borbama izgubili smo pet naših suboraca“, kazao je major Sadiković.

Tokom svih 28 godina, koliko je prošlo od bitke za Bugar, svakog 26. januara na ovom mjestu okupljaju se i porodice  poginulih boraca, ne samo u ovoj bici, nego generalno na ovom ratištu, tokom cijelog rata. Svake godine, porodice mole, vape i zahtijevaju da nadležno ministarstvo za pitanja boraca postavi adekvatnu spomen ploču sa imenima svih poginulih.

„Sramota je da se već toliko godina na ovakav način obilježeva godišnjica ove bitke. Spomen-ploča, na kojoj se nalazi 11 imena nije odgovarajuća i tu nedostaje još nekoliko imena ljudi, koji su poginuli tog dana, ali svakako da fale i imena ljudi koji su ginuli na ovom ratištu tokom cijelog rata. Bivši ministar za boračka pitanja Zulić je ovdje dolazio nekoliko puta, nekoliko puta obećavao novo spomen-obilježje i svaki put je bilo ništa. Prošle godine je bio još uvijek aktuelni ministar, ove godine ga nema i bolje je da nije došao“, riječi su Huseina Kasića koji je govorio u ime porodica poginulih.

Njegovo razočarenje odnosom nadležnog ministarstva prema poginulim borcima s pomenutog područja dijele i ostali članovi porodica poginulih, potom mještani Čavnika, Male Peće, Vikića i ostalih naselja na području ovog dijela  Bihaća, ali i gradske vlasti, koje su odlučile da spomen-obilježje na Bugaru izgrade vlastitim sredstvima, kazao je Edin Felić, gradski vijećnik i član Savjeta MZ Izačić .

„Trudimo se da u ove aktivnosti uključimo one, koji odgovaraju za ovakve stvari i koji imaju obavezu to uraditi. Ovo je jedan dobar primjer kako su određene razine vlasti, koje imaju odgovornost za ovakva obilježja, zakazale. Konkretno mislim na Kantonalno ministarstvo boraca i cijelu Vladu USK.  Bili smo prinuđeni, aktivnostima Savjeta Mjesne zajednice, porodica poginulih i udruženja boraca, reagirati prema Gradskoj upravi, pa smo u Budžetu Grada za ovu godinu predvidjeli 100.000KM za šehidska spomen-obilježja na području Grada, od čega deset hiljada KM planiramo za obilježavanje ovog ovdje mjesta“.

Naredna, 29. godišnjica bitke na Bugaru dakle, trebala bi biti obilježena pored novog i dostojanstvenog spomen-obilježja, kakvo zaslužuju borci  koji su poginuli, držeći  i braneći zapadne kapije Bihaća.