Iz Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR) oglasili su se povodom podizanja spomenika nekadašnjem generalu Armije Republike Bosne i Hercegovine, Mehmedu Alagiću, na Vlašiću.

“Odgovornost je političkih i institucionalnih lidera da grade klimu koja pogoduje pomirenju. Imenovanje ulica, škola, javnih trgova ili drugih ustanova po osobama koje su optužene ili osuđene za ratne zločine kontraproduktivno je procesu ozdravljenja u ovoj zemlji koji je još uvijek neophodan. Potrebno je izgraditi zajednički pristup u cijeloj zemlji kako bi se takva praksa promijenila, u interesu svih naroda u BiH. Politički i institucionalni lideri, kreatori javnog mišljenja i svi drugi koji imaju na umu najbolje interese ove zemlje i njenih naroda, trebaju se usredsrediti na stvari koje povezuju, a ne one koje unose podjele”, saopšteno je za N1 iz OHR-a.

Podsjetimo, 4. augusta je svečano otvoren spomenik posvećen, generalu Armije Republike Bosne i Hercegovine Mehmedu Alagiću, na Ljutoj Gredi na Vlašiću, gdje se okupio veliki broj građana. Upravo se oslobađanje ove planine smatra jednim od najvećih ratnih uspjeha generala Alagića.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju sumnjičio je Alagića za zločine počinjene nad civilima i ratnim zarobljenicima na području središnje Bosne koju je kontrolirao Treći korpus.

Alagić je tokom rata na BiH bio komandant 3., a potom i 7. korpusa Armije RBiH, a nakon rata je penzionisan i postao prvi poslijeratni načelnik Sanskog Mosta. Preminuo je 7. marta 2003. u 56. godini.

Nakon otkrivanja spomenika Alagiću uslijedila je reakcija HDZ-a BiH, u kojoj su zatražili i reagovanje međunarodnih zvaničnika.

Primjer koji najbolje ilustruje odnos generala Alagića spram bosanskih Hrvata je naredba iz juna 1993. godine, svega tri mjeseca nakon strašnog zločina kojeg su pripadnici HVO-a počinili u Ahmićima.

Naime, u julu 1993. godine Alagić je naredio da pripadnici Armije BiH obezbjeđuju crkve u Travniku u kojoj su katolici obilježavali svetkovinu svetog Ivana Krstitelja, zaštitnika Travnika.

"Moja želja, želja oficira i boraca kojima komandujem je da se Hrvati što prije vrate u Travnik na svoja ognjišta. Travnik je naš bosanski, Bosne Srebrene i svakog njenog žitelja", stoji u zaključku naredbe koju je potpisao Alagić 22. jula 1993. godine.

Još jedna stavka zbog koje bi politički predstavnici bh. Hrvata trebali biti svjesni je oslobođenje Kupresa i većeg dijela Kupreškog polja koji su bili pod okupacijom Vojske Republike Srpske, a na kojem području kao i prije rata i danas žive predominantno Hrvati.

Operacijom Cincar je sa strane Armije BiH upravo komandovao Alagić, a u sklopu te akcije koja je trajala tri dana uspješno je deblokirana i otvorena dionica Bugojno – Livno. Ova vojna operacija prva je zajednička akcija Armije RBiH i HVO-a poduzeta nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994. godine.

"Uključivanjem hrvatskih snaga u završnicu operacije oslobađanja Kupresa, prekinuta je njihova dotadašnja dvogodišnja saradnja sa srpskim agresorom i uspostavljena kvalitetna saradnja s Armijom RBiH koja je od ljeta 1995. omogućila objema stranama odlične borbene rezultate u Bosanskoj krajini. Oslobađanjem Kupresa značajno se i skratio logistički put ARBiH iz srednje Bosne do Splita na kojem do kraja rata nije bilo pljački kao u vrijeme dok je on išao preko Vran planine i Prozora", govorio je jedne prilike general Fikret Ćuskić, nekadašnji zamjenik Mehmeda Alagića, komandanta 7. korpusa Armije RBiH.

Iako je postojala mogućnost da Armija BiH uđe u sam grad Kupres, Alagić je odlučio ta to prepusti HVO-u jer je smatrao da je za buduće bitke i zajedničko djelovanje bitno da ta vojska povrati moral nakon velikog broja poraza koje je pretrpila.

O ovome je govorio i sam Alagić tokom jednog ratnog intervjua.

"Bitka za Kupres je bila velika bitka, to nam Hrvati ne bi smjeli zaboraviti u sadašnjim i budućim odnosima. Jer ipak tu smo im vratili i čast i ponos", govorio je Alagić.

No očigledno da su predstavnici HDZ-a to zaboravili, i pogazili riječi generala Alagića.