Preminuo je Veljko Bulajić, jedan od najvećih filmskih reditelja s naših prostora koji je trajno oblikovao regionalnu kinematografiju.

Vijest o smrti "Večernjem listu" potvrdili su članovi porodice.

Reditelj Veljko Bulajić rođen je u mjestašcu Vilusi na pola puta od Trebinja do Nikšića, 22.marta 1928. godine.

Završio je srednju školu u Sarajevu. On je većinu svog života radno proveo u Hrvatskoj i prvenstveno je poznat po režiranju filmova sa tematikom iz Drugog svjetskog rata.

Bulajić je bio partizan u Drugom svjetskom ratu, i priključio se grupi jugoslavenskih partizana u dobi od 13 godina. Bulajić i njegova dva starija brata su ranjeni u borbama, i u jednom je trenutku cijela njegova porodica bila zatvorena u italijanskom fašističkom koncentracionom logoru. Dvojica preživjele braće, Veljko i Stevan, kasnije će pisati filmove Kozara i Bitka na Neretvi.

Od 1946. živi u Zagrebu, gdje se školovao u večernjim školama te radio u odjelu za kulturu Doma JNA. Privučen filmom, upisao je filmski kurs u Jadran filmu, a potom kao stipendist studirao filmsku režiju u Centro Sperimentale di Cinematografia u Rimu.

Asistirao je Vatroslavu Mimici na igranom filmu U oluji (1952.), a potom režirao šest kratkometražnih dokumentarnih filmova; prvi mu je bio Kamen i more (1953.), u crnogorskoj produkciji, a iste godine je u hrvatskoj produkciji ostvario film Brod lutalica.

U igranom filmu debitirao je dugometražnim ostvarenjem Vlak bez voznog reda (1959., nagrađen za najbolji film i scenarij na festivalu igranog filma u Puli), uvrštenim u glavni program festivala u Cannesu.

Za film Uzavreli grad (1961.) dobio je Veliku zlatnu arenu za najbolji film i Zlatnu arenu za scenarij na pulskom festivalu. U centru njegova opusa ipak trajno ostaju ratna drama i spektakli o Drugom svjetskom ratu u svjetski poznatim filmovima Kozara (1962., Velika zlatna arena za najbolji film, Zlatne arene za režiju i scenarij; Zlatna medalja na festivalu u Moskvi) i Bitka na Neretvi (1969., nominacija za nagradu Oscar u kategoriji stranoga filma), produkcijskom vrhuncu jugoslavenske kinematografije, te u kasnijem djelu Veliki transport (1983.).

Bitka na Neretvi je daleko najskuplji filmski spektakl snimljen u bivšoj Jugoslaviji. U filmu su glumile holivudske zvijezde Orson Welles, Franco Nero, Yul Brynner, Sergei Bondarchuk, kao i tadašnje jugoslavenske zvijezde Ljubiša Samardžić, Milena Dravić i Velimir Bata Živojinović.

Nakon razornog potresa u Skoplju 1963. realizirao je dugometražni dokumentarni film Skopje 63 (1964.), za koji je primio više međunarodnih nagrada, uključujući Grand Prix – Lav Svetog Marka za najbolji dokumentarni film na festivalu u Veneciji. Za televiziju je ostvario dokumentarnu seriju Crna Gora (1972.) te zapažene dokumentarne filmove Titovi memoari (1981.) i Mjesto sjećanja Vukovar (2015.).

Dobio je Nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo (2009.). Dobitnik je velikog broja nagrada, pisao je i scenarije za svoje i nekoliko filmova drugih redatelja.

Prema podacima Hrvatske javne radiotelevizije, njegovi su filmovi dostigli publiku veću od 500 miliona gledalaca širom svijeta. Četiri najgledanija jugoslovenska filma svih vremena režirao je Bulajić.