Večeras će u okviru programa 26. Festivala scenskih umjetnosti „Bihaćko ljeto“ biti izvedena predstava „Goya“. Režiser i glumac Zijah A. Sokolović predstavu - prema tekstu Miroslava Krleže, izvest će na platou crkve Sv. Ante Padovanskog.

„Sigurno da je Krleža veliki mislilac i filozof, ali ovo je njegovo mlado djelo, odnosno napisano kad je on bio mlad. Ovo možemo nazvati kao dramolet, dakle nije to klasična predstava, niti klasični prijedlog za predstavu. Radi se o njegovom razmišljanju, kojem se želio poslije vratiti kada bude ozbiljniji i stariji, ali vratio se tek sa jednim esejom. Taj se rukopis pronašao prošle godine i bio je stvarno iznenađenje, da je nešto takvo ostalo neistraženo za Krležu. Naravno, ljudi su bili oduševljeni njegovim razmišljanjem o Goyi kao umjetniku, jer je zapravo pokušao da pronađe i analizira sebe kroz Goyu“, riječi su Zijaha A. Sokolovića.

Dodao je da kao počasni građanin Bihaća uvijek vrlo rado dolazi na Festival scenskih umjetnosti „Bihaćko ljeto“, te općenito u grad na Uni.

„Očekujem da iz jednog dugotrajnog – dugogodišnjeg poznanstva i iskustva druženja sa publikom u Bihaću, ponovo imam njihovu naklonost. Vjerujem i u razumijevanje za jednu ovakvu predstavu i šta sam ja želio da kažem sa predstavom, kao i šta je Krleža želio da kaže o Goyi, odnosno šta je Goya želio reći svojim slikama o vremenu u kojem je živio“, dodao je Sokolović.

Direktorica Kulturnog centra u Bihaću Erna Begatović apostrofirala je da Zijah A. Sokolović dolazi već više od 20 godina na „Bihaćko ljeto“.

„Mislim da je od 26 festivalskih godina, bio tu barem 24. Veliki glumac i režiser, koji itekako ima svoju publiku. Za plato crkve Sv. Ante Padovanskog odlučili smo se, jer je Bihać zaista scenska kulisa. U gradu imamo mnogo prostora koji mogu biti scenska kulisa i koji su ambijentalni, na kojima se može igrati ambijentalna predstava“, rekla je direktorica Begatović.

Inače, u središtu Krležine nedovršene dramske vizije “Goya” nalazi se umjetnik – slikar i njegova intimna drama. U Goyinim monolozima ima mnogo grčevitog preispitivanja društveno-političkog sistema vrijednosti tog doba, kao i konformizma, hijerarhije vlasti i pozicije moći, dok se slikar istovremeno žestoko obračunava s umjetničkom i etičkom pozicijom dvorskoga umjetnika.