Na današnji dan, 21. novembra 1995. godine, u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, u saveznoj državi Ohio, parafiran je Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, dokument kojim je okončan gotovo četverogodišnji rat i postavljeni temelji poslijeratnog ustavno-pravnog uređenja države.
Dejtonski mirovni sporazum označio je kraj rata koji je od 1992. do 1995. godine obilježio historiju Bosne i Hercegovine, donio ogromna ljudska stradanja, masovna raseljavanja, razaranja gradova i infrastrukture te duboke društvene i političke podjele. Njegovim potpisivanjem otvoren je proces obnove zemlje i uspostavljanja institucija kako bi se osigurao trajni mir.
Trosedmični pregovori
Sporazum je rezultat intenzivnih pregovora koji su trajali tri sedmice, a održani su u američkoj vojnoj bazi u Daytonu. Glavnu ulogu u posredovanju imala je administracija tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona, koja je nastojala postići dogovor između zaraćenih strana i njihovih političkih predstavnika.
Dokument su parafirali tadašnji predsjednici Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, Hrvatske Franjo Tuđman i Srbije Slobodan Milošević. Pregovorima su prisustvovali i brojni međunarodni predstavnici, među kojima tadašnji američki državni sekretar Warren Christopher, dok su ključnu ulogu u diplomatskom procesu imali američki izaslanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.
Tok pregovora
Mirovni pregovori u Dejtonu zvanično su počeli 1. novembra 1995. godine u američkoj zračnoj bazi Wright-Patterson u blizini Dejtona, Ohio.
Pregovori su bili mukotrpni, iscrpljujući, često na ivici da propadnu. Pritom, mnogi visoki zvaničnici urgirali su tvrdeći da je ovo posljednja prilika za postizanje sporazuma, a američke i britanske diplomate su vršile dodatni pritisak insistirajući da će, u slučaju nepostizanja dogovora, dići ruke i povući međunarodne trupe, te će Bosna i Hercegovina ostati prepuštena sama sebi.
Prvog dana održana su plenarna izlaganja i naglašena je uključenost predsjednika SAD-a Billa Clintona u sve što se događa na pregovorima.
Narednih dana uslijedit će sastanci sa Franjom Tuđmanom i članovima hrvatske delegacije, potom sa delegacijama Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Rusije. Prvi sastanak sa Slobodanom Miloševićem održan je 3. novembra.
Uslijedio je niz iscrpljujućih pregovora i mučnih pritisaka u narednim danima.
Dvadeseti i posljednji dan pregovora smjenjivali su se sastanci, apeli, pozivi, pritisci, obećanja…
Pred kraj dana ostalo je neriješeno Brčko i 1,5 % teritorije koju bi, prema mapama i odnosima trebalo vratiti Srbima.
Waren Christopher kasno navečer posjećuje Aliju Izetbegovića sa pitanjem da li je bosanska delegacija spremna popustiti u ove dvije stavke.
Nakon konsultacija, Izetbegović ga obavještava da su spremni vratiti 1% teritorije, ali da Brčko ne daju. Potom dolazi John Kornblum sa pismom u kojem stoji da, pored svih napora, pregovori o miru nisu uspjeli.
Bosanska delegacija sprema se za povratak u BiH. U noći se dešava obrt, Milošević prihvata arbitražu za Brčko.
Sutradan, nakon što je i Izetbegović potvrdio da i on prihvata arbitražu za Brčko, predsjednik Clinton u 11 sati u 40 minuta, u dvorištu Bijele kuće, pred mnogobrojnim novinarima, objavljuje da je Sporazum o miru postignut.
Istog dana zakazana je ceremonija parafiranja Sporazuma i tom prilikom Alija Izetbegović je, između ostalog, rekao: „Mojem narodu poručujem: Ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jest, u svijetu kakav jest, bolji mir se nije mogao postići. Bog nam je svjedok da smo učinili sve što je bilo u našoj moći da nepravda za naš narod i našu zemlju bude manja.“
Dva entiteta
Jedan od najvažnijih rezultata Dejtonskog sporazuma bilo je uspostavljanje ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine kao države koja se sastoji od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Ustav Bosne i Hercegovine postao je Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma i predstavlja najviši pravni akt države. Njime su definisani državno uređenje, nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, entiteta i drugih nivoa vlasti, kao i osnovna ljudska prava i slobode.
Dejtonskim sporazumom uspostavljene su institucije na državnom nivou, uključujući Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Parlamentarnu skupštinu i Vijeće ministara, uz podjelu nadležnosti između države i entiteta.
Sporazum je, osim ustavnog okvira, obuhvatio i niz drugih važnih pitanja. Njegovih 12 aneksa odnosilo se, između ostalog, na vojna pitanja, međuentitetsku liniju razgraničenja, izbore, povratak izbjeglica i raseljenih osoba, zaštitu ljudskih prava, očuvanje nacionalnih spomenika i civilnu implementaciju mirovnog sporazuma.
Posebno značajnu ulogu u provođenju sporazuma dobila je međunarodna zajednica, uključujući Ured visokog predstavnika (OHR), čiji je zadatak nadgledanje civilne implementacije mirovnog sporazuma i arbitraža u nerješivim sporovima u zemlji.
Od Daytona do Pariza
Iako je sporazum parafiran 21. novembra 1995. godine u Daytonu, njegovo zvanično potpisivanje upriličeno je 14. decembra iste godine u Jelisejskoj palati u Parizu.
Potpisivanjem je međunarodno potvrđen dogovor kojim je zaustavljen rat u Bosni i Hercegovini, a zemlja je ušla u novu političku i institucionalnu fazu.
Dejtonski sporazum danas se posmatra kao dokument koji je istovremeno donio mir i definisao izuzetno složeno državno uređenje. Dok je njegov najvažniji rezultat bio prekid ratnih sukoba, ustavni sistem uspostavljen 1995. godine i više od tri decenije kasnije ostaje jedno od centralnih pitanja političkog i društvenog života Bosne i Hercegovine.
Praznik u RS, radni dan u FBiH
Dan parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, 21. novembar, u entitetu RS obilježava se kao praznik i neradni dan.
U entitetu FBiH ovaj datum nema status praznika niti neradnog dana, što je još jedan od primjera različitog institucionalnog i političkog odnosa prema obilježavanju značajnih datuma iz novije historije zemlje.
20.11.2026
20.11.2026
12.11.2026
05.11.2026
09.05.2018
07.03.2018
06.03.2018